Vrijeme u kojem živimo je, najblaže rečeno, izazovno. Briga o tjelesnom zdravlju naglašava se toliko da je drugi, jednako važan vid zdravlja – ono psihičko – gotovo zaboravljen.
Izloženi smo ne samo pandemiji – širenju koronavirusa, nego i infodemiji – širenju (dez)informacija od kojih ne možemo pobjeći. Kad se tome doda serija potresa, posljedica je kronični stres. Za razliku od akutnog stresa koji izaziva programirane tjelesne reakcije čija je svrha omogućavanje adekvatne reakcije i nema posljedica po organizam, kronični stres dovodi do stalnog uznemiravanja tijela, što ostavlja brojne posljedice.
Grupa profesorica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu provela je u proljeće prošle godine nacionalno istraživanje posljedica pandemije na psihičko zdravlje pod nazivom „Kako si?“*. U istraživanju je sudjelovalo 3570 odraslih i osoba i 780 djece, a obuhvaćalo je pitanja o utjecaju pandemije na različita područja života. Rezultati pokazuju da 55% ispitanih nema simptome depresivnosti, anksioznosti ili stresa, 29% ispitanih ima blage ili umjerene simptome, a 18-20% jake i izrazito jake simptome! U usporedbi sa samima sobom prije pandemije, 66% osoba koje prije pandemije nisu imale psihičke probleme izjavilo je da ih nema ni sada, 25% ljudi osjeća pogoršanje, dok se svega 9% ljudi osjeća bolje nego prije. Među osobama koje su prije pandemije imale psihičke smetnje, 34% njih izjavilo je da se osjeća isto kao i prije, 37% primjećuje pogoršanje, 12% se osjeća bolje, dok je 17% izjavilo da osjeća promjenu.
Rezultati koji se odnose na djecu i mlade su još porazniji – 16% dječaka i 25% djevojčica ima izražene psihičke teškoće, a psihičko stanje starije djece lošije je od stanja mlađe djece.
Što nedostaje djeci i mladima? Osnovnoškolci su najviše izjavljivali da im nedostaju rođendani s društvom te bake, djedovi, rođaci i prijatelji. Srednjoškolcima pak najviše nedostaju cura/dečko, zagrljaj, poljubac, kava i izleti, ali i vrijeme u kojem mogu biti sami.
Međutim, nova školska godina donijela je nove probleme. Uz pogoršanje pandemije i razoran potres koji je pogodio Petrinju, nastava na daljinu također je doprinijela psihičkim problemima mladih. Bitno manja kvaliteta nastave u odnosu na nastavu uživo, gomilanje gradiva čija usvojenost se provjeravala nakon povratka u školu te neizvjesnost oko toga hoće li razred završiti u samoizolaciji, odnosno kada će se prijeći na nastavu na daljinu ili vratiti u škole, dodatno su pojačavali stres. Mnogi su izjavljivali da su im tijekom nastave na daljinu svi dani bili isti, da se boje da ne zaraze odrasle, a oni koji su oboljeli od COVID-a ili bili pozitivni, strahovali su od stigmatizacije. Uz to, prvaši su se našli u novoj školi, među novim kolegama (koje nisu imali priliku upoznati jer su im bila uskraćena druženja nakon škole i izleti na kojima bi se imali priliku povezati), suočeni s novim i drugačijim zahtjevima. Maturanti su zadnju godinu školovanja proveli u neizvjesnosti i brizi oko završetka razreda. Oduzet im je maturalac, „norijada“, termini maturalnih večera su upitni… Međutim, nije bilo lako ni profesorima. I njih je mučila neizvjesnost vezana uz to hoće li nastava biti „online“ ili uživo, borili su se s osmišljavanjem nastave (teško je, ako ne i nemoguće, naći prikladan nadomjestak za rad u razredu), a oni koji su dobili nove učenike trebalo je puno truda i vremena da ih upamte zbog maski.
Postavlja se pitanje – kako si možemo pomoći? Prije svega, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje nije samo odsutnost bolesti ili slabosti, nego i “potpunog psihičkog, fizičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo puka odsutnost bolesti ili slabosti.” Prema tome, za očuvanje zdravlja nije dovoljno samo izbjegavanje zaraze, nego i jačanje imuniteta (zdrava prehrana, kretanje i dovoljna količina sna). Za psihičko zdravlje je bitno i pridržavati se dnevne rutine, održavanje kvalitetnih odnosa s članovima obitelji i prijateljima, otvoren razgovor o poteškoćama i podrška bliskih osoba, ali i cijele zajednice. Bez obzira na obaveze koje imamo, svaki dan bismo trebali odvojiti barem malo vremena za ono u čemu uživamo (čitanje, glazba, omiljena serija, pisanje, crtanje…), a izbjegavati pretjerano izlaganje lošim vijestima. Kako bismo ovo teško vrijeme preživjeli sa što manje psihičkih posljedica, trebali bismo biti nježni i prema samima sebi!
Ana Ribarić Gruber, prof. psihologije
*Na internetskoj stranici https://kakosi.ffzg.unizg.hr/ možete, uz podroban prikaz rezultata istraživanja, pronaći puno korisnih savjeta stručnjaka o različitim temama.