Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.
John Donne
Možda ste čuli za bajku o malom mišu s farme koji je jednog dana vidio kako vlasnici postavljaju mišolovku. Panično je upozoravao ostale životinje, kokoš, svinju i kravu, i molio za pomoć, ali oni se nisu obazirali niti planirali pomoći mišu jer su smatrali da ih se to ne tiče. Te se noći začuo zvuk mišolovke i seljakova žena potrčala je prema njoj, ali nije vidjela da se uhvatila zmija koja ju je potom ugrizla. Seljak ju je odvezao u bolnicu, a kad su se vratili, budući da je žena imala vrućicu, odlučio je skuhati joj kokošju juhu pa je zaklao kokoš. Mnogo je ljudi dolazilo ženi u posjet te ih je valjalo nahraniti, stoga je seljak zaklao i svinju. Žena je na kraju umrla i na sprovod je došlo još više ljudi, a seljak je, da ih nahrani, naposljetku zaklao i kravu. Miš je, žalostan, sve promatrao.
Pandemija naša svagdašnja
Čovjek je od rođenja dio zajednice te je pod utjecajem onoga što se u njoj zbiva. Sve s čime se susretne pojedinac, utječe i na one oko njega. Nažalost, iz dana u dan sve je više onih koji misle samo na sebe i svoje potrebe te ne vide ili ih nije briga kako i koliko njihovi postupci utječu na druge. Ovo pomalo mračno doba u kojem trenutno živimo posebice je istaknulo ljudsku nebrigu i neodgovornost. Pandemija opasnog po život virusa prevrnula je nama poznat svijet naglavačke. Naš okoliš i svakodnevica potpuno su se promijenili te su uvedena nova “pravila za život”. Maske, rukavice, dezinficijensi i restrikcije – sve to čini našu novu stvarnost i dok neki daju sve od sebe da poštuju mjere i štite sebe i druge, velik broj ljudi smatra da je riječ o pretjerivanju ili čak ni ne vjeruju u postojanje virusa. Takvi ne poštuju mjere i ignoriraju upozorenja, što naravno može biti pogubno za sve oko njih. Kada bi svaki pojedinac slušao savjete struke i počeo od sebe i svojih navika, to bi utjecalo na cijelo društvo i opće poboljšanje kao što i masovno nepoštivanje vodi u sve gore stanje. Situacija u kojoj se nalazimo savršeno prikazuje koliko je osobna odgovornost važna za normalno funkcioniranje društva i za bolji, skladniji život.
Tuđi izbori me se ne tiču
Na ovu tezu se također mogu nadovezati i izbori za novog američkog predsjednika u 2020. Mnogi ljudi izvan SAD-a nisu upućeni u političku situaciju svjetske velesile te smatraju da izbori na tisuće kilometara udaljene države na drugom kontinentu nisu bitni i ne utječu na njih. Dakako, to je apsolutno neistinito jer je SAD jedna od najsnažnijih država na svijetu koja ima velik utjecaj na ostale države i njihovu politiku. Može se reći da o ovim izborima ne ovisi samo budućnost SAD-a, već i budućnost našeg svijeta. Prošli predsjednik svojim je ponašanjem i odlukama izazivao nezadovoljstvo i nemire u Americi, ali i u drugim državama diljem svijeta. Mnogo njegovih izjava i postupaka bilo je vrlo provokativno i imalo potencijal izazvati nemire i rat. Izborom novog predsjednika situacija će se vrlo vjerojatno poboljšati. Dokaz je tome što je odmah nakon inauguracije pokrenuo ponovnu aktivaciju Pariškog sporazuma, što bi trebalo uvelike utjecati na okoliš i smanjenje posljedica globalnog zatopljenja.
Ima li Zemlje poslije nas?
U još jednoj borbi nismo sami i to pitanje moramo zajedno rješavati. Kada zagađujemo svoj okoliš, ne štetimo samo sebi već i ljudima i životinjama oko nas, pa čak i onima na drugom kraju svijeta. Ovaj naš kutak svemira trenutno se u usporedbi s drugim dijelovima svijeta čini netaknutim zbog čega mnogi ljudi nisu dovoljno osviješteni i educirani o recikliranju, štednji energije i pravilnom odlaganju otpada. Također, treba razmisliti o politikama poslovanja velikih tvornica i korporacija, čije vlasnike većinom zanima samo profit do kojega žele doći na brzinu i bez puno muke, zbog čega na kraju ispašta priroda. Vlasnici takvih pogona razmišljaju samo o načinima zarade i ne razmišljaju o utjecaju svojih postupaka na druge ljude, životinje i okoliš. Primjerice, u filmu Erin Brokovich, snimljenom prema istinitom događaju, jedna velika tvornica u proizvodnji koristi vrlo štetan materijal koji na kraju završava u pitkoj vodi zbog čega ljudi počinju teško obolijevati, no vlasnici činjenicu taje i obmanjuju ljude , a sve profita radi.
Ne želim biti otok
Možemo zaključiti da čovjek nikako nije biće za sebe i uvijek će biti dio društva na koje će uvelike utjecati i koje će utjecati na njega. Bila to pandemija, globalno zatopljenje ili nešto treće, odluke i postupci pojedinca djelići su kojima se stvara cijela slika, a svaki taj dio vrlo je bitan za konačan ishod i izgled naše budućnosti. Jedna poznata izreka kaže da Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo ju posudili od svojih potomaka, što znači da bismo se trebali prestati ponašati kao da je naša i da je nemamo pravo uništavati svojom sebičnošću jer dolaze nove generacije koje, ako ovako nastavimo, neće imati gdje živjeti. Nismo sami i nismo otok. Zato probudimo se jer zvono nama zvoni. Svakome od nas ponaosob.
Tena Vinčazović, 3.a