Moć zasljepljuje čovjeka, no nikada ne znate hoćete li se probuditi na razini 6 ili 313.
Eat the rich
Pojesti ili biti pojedeni, pitanje je sad
Otpočetka je jasno o čemu se radi. Ljudi su sebični. No vizija redatelja Galdera Gaztelu-Urrutie mnogo je dublja od toga. Netflixov niskobudžetni ZF triler iz 2019. s Ivanom Massagueom, Zorionom Eguileorom i Alexandrom Masangkay u glavnim ulogama ostavit će vas prikovane za kauč, zahvalne da gledate iz udobnosti svog doma.
Rapsodija boja, okusa i mirisa
Desetci vrhunskih kuhara pripremaju razne delicije u uvodnoj sceni „Platforme“. Zvuk violine popraćen je scenom probijanja oštrica kroz meso. Glavni kuhar nadgleda situaciju kako bi sve išlo prema planu. Od kavijara i gastronomskih puževa pa sve do slastičarskih delicija poput creme bruleea ili macarona, hrane ima u izobilju i naizgled dovoljno za stotine ljudi. Starac Trimagasi uvodi nas u radnju izjavom: „Postoje tri tipa ljudi; oni na vrhu, oni na dnu, i oni koji padnu.“ Pravila su poprilično jednostavna; platforma s hranom svakog dana u određeno vrijeme spušta se od vrha, razine 1 do dna, razine 300 i nešto (ne saznajemo točan broj). Jednom dnevno imate dvije minute da pojedete koliko možete prije nego što se platforma spusti na nižu razinu. No, budite oprezni jer nema „švercanja“, nakon što isteknu vaše dvije minute, morate odložiti svu hranu. U suprotnom će se prostorija početi zagrijavati ili hladiti do ekstremnih temperatura. Kao što kaže Trimagasi, razina 48 gdje se budi naš protagonist Goreng poprilično je dobra, barem za ovakvu citadelu. Dvojica cimera u ćeliji pokušavaju preživjeti pomoću dvaju predmeta koja su im dozvoljena; Goreng s „Don Quijoteom“, a Trimagasi, na Gorengovu nesreću, sa samooštrećim nožem. Sljedeći mjesec bit će premješteni na drugu razinu.
Borba za zalogaj
Ako na platformi ima dovoljno hrane za sve, zašto oni na dnu umiru od gladi? Alegorija filma je jasna. Redateljev komentar stratifikacije društvenih staleža možda nije tako dojmljiv kao Bong Joon-hoov u „Parazitu“, no ovdje je naglasak na tome zašto oni na „lošijim razinama“ ne ostavljaju ništa za one ispod sebe. O tome nam svjedoči scena u kojoj Trimagasi pljuje na hranu prije nego što se platforma spusti, s opravdanjem kako bi svatko napravio isto. Kada Goreng predloži da hranu podijele u porcije za razine ispod njih, Trimagasi mu odgovara: „Porcije? Ti si komunist?“
Moć zasljepljuje čovjeka, no nikada ne znate hoćete li se probuditi na razini 6 ili 313.
Imate li želudac?
„Platforma“ definitivno nije za osjetljive, no aktualnost filma neosporna je. Nažalost, u doba kriznih situacija kada bismo trebali pokazati solidarnost, počesto ispliva ono najgore iz čovjeka, pohlepa i sebičnost. Nadam se da nas zaista ne čeka ovakav scenarij.
Marta Mandić, 3.c