INTERVJU – Davorka Franić, profesorica francuskoga i talijanskoga jezika
Profesorica Franić veteranka je i simbol naše zbornice, a mnogi u našu školu dolaze upravo da bi kod nje učili (i naučili ) francuski jezik. Aktivna, puna energije, entuzijazma i dobrih ideja odgojila je generacije vrsnih govornika francuskoga. Ako se pitate gdje i kako je naš premijer Andrej Plenković tako dobro svladao ovaj teški jezik, eto vam odgovora!
Da niste profesor, čime biste se bavili?
Vrlo teško pitanje, jer još kao dijete htjela sam biti profesor, tj. predavati matematiku. Nakraju ne predajem matematiku, nego jezike, francuski i talijanski, zato što sam imala profesoricu u gimnaziji koja me par puta nepravedno ocijenila onda je to ostavilo jedan neugodan osjećaj, pa matematika više nije bila za mene toliko motivirajuća. Jedan profesor može vam promijeniti cijeli život. Ali, u svakom slučaju bih bila profesor.
Koji Vam je predmet bio najteži u srednjoj školi i zašto?
Bila sam dobar učenik i svi predmeti su mi išli dosta dobro, ali nisam osobito voljela zemljopis. Činilo mi se bespredmetno da učim tolike podatke koje se mogu naći na karti, u knjigama. Pojmovi kao stanovništvo se tako i tako stalno mijenjaju pa ne vidim smisao učenja tog. Više volim putovati i upoznavati nove krajeve, to mi je najbolji način upoznavanja geografije.
Koje je Vaše najveće životno postignuće?
Osobno, ono što sam postigla u svojoj obitelji, da imam dvije krasne kćeri, a profesionalno da radim posao koji volim, a onda imam i učenike koji su to znali prepoznati i bili zahvalni, koje susrećem na raznim mjestima, neočekivano.
Koji je Vaš najveći životni cilj?
Mislim da nema jedan. Mislim da je glavni cilj u životu biti zadovoljan i živjeti u trenutku, ne u budućnosti ili prošlosti, a to je jako teško postići.
Imate li kućnog ljubimca? Ako ne, biste li voljeli imati?
Uvijek od djetinjstva smo imali kućne ljubimce. Moj otac je bio lovac tako da smo uvijek imali pse u kući. Sada u obitelji imamo psa, ali imali smo i od patuljastog zeca, kornjače, ježa, papige, sve je to prošlo kroz našu kuću.
Koji su Vaši hobiji izvan škole?
Vikendima se bavim pčelarstvom. Ja sa ekološki pčelar koji ima edukaciju i završenu školu za ekološkog poljoprivrednika. A volim i putovati, kad god se pruži prilika. Sada ne, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti.
Kako biste opisali svoj glazbeni ukus?
Ja volim, rekla bih, svu dobru glazbu. Samo, teško je definirati što je to dobra glazba. Volim klasičnu, idem redovite na koncerte, a volim i dobru rock, pop glazbu. Nisam oduševljena narodnjacima, to nije ono što me motivira, a ni narodnom glazbom, iako se i tu može naći zanimljivih stvari. Ne bih se fokusirala samo na jedan žanr.
Koje je Vaše najdraže putovanje u sklopu dramske?
Svako putovanje mi je drago. Vjerojatno odlazak u Moskvu, u Rusiji jer je to ipak nešto egzotičnije i drugačije od ovog što imamo u Europi. I drago mi je što smo konačno osnovati festival frankofonog kazališta u Zagrebu, unatoč svim preprekama i problemima, i nadam se da će još dugo živjeti, ja ću se potruditi da pomažem koliko mogu, ali na mladima svijet ostaje.
#OVOONO
pas/mačka,
online/uživo,
fizička aktivnost/gledanje televizije,
ljeto/zima,
rock /pop,
osnovna/srednja
Što biste poručili mladima?
Da slijede svoje snove, uvijek odaberu ono što ih veseli i budi zadovoljstvo u njima pogotovo kad je u pitanju buduća profesija, bez toga nikad neće biti potpuno zadovoljni, jer posao je nešto što radite.
Razgovarale
Lara Šavora i Jana Tepuš, 1.e