Razgovor o položaju žena u politici obavila sam s Majom Sporiš, političarkom, socijaldemokratkinjom, bivšom predsjednicom Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i stručnjakinjom za područje rodne ravnopravnosti. Tijekom svojeg dvadesetogodišnjeg političkog rada obnašala je mnoge odgovorne funkcije, a pritom bih posebno istaknula funkciju zamjenice ministrice socijalne politike.
Tema rodne ravnopravnosti važna je na razini Europske unije, a u Hrvatskoj također dobiva na značaju.
I u političkom i u profesionalnom smislu bavite se područjem ravnopravnosti spolova. Kakvo je Vaše mišljenje, koliko je tema rodne ravnopravnosti važna za građanke i građane Hrvatske?
U posljednjih nekoliko godina je, srećom, sve značajnija. Svjedoci smo kako i javnost i mediji na svaki iskaz seksizma burno reagiraju i osuđuju seksistički govor u javnom prostoru. Ono što je loše je što kod nas još uvijek u sustavu obrazovanja nema stalne i sustavne edukacije o ravnopravnosti spolova od najranije dobi. Kod nas je još uvijek prisutno obezvrjeđivanje žena, seksističke opaske i objektivizacija žena s aluzijama na seks.
Što je to seksizam?
Seksizam je svaka vrsta izražavanja, bilo da se radi o govoru, slici, gesti ili nekom činu, koja se temelji na pretpostavci da su neke osobe, a to su najčešće žene, manje vrijedne zbog svojeg spola. Seksizam je jedan od glavnih razloga neravnopravnosti spolova i najviše pogađa žene i djevojke. Svjedoci smo, prije nekoliko dana, jednoj od mnogih seksističkih izjava na javnoj televiziji. Ravnatelj HZZO-a Lucian Vukelić u gledanoj je emisiji izjavio kako žene uvijek puno pričaju, a muškarci su operativniji. Na svu sreću, do sada je postignuto barem toliko da voditelj i novinari znaju prepoznati seksizam te na njega i reagiraju. Posljedice seksizma su grozne. Kada jedan spol dugo i kontinuirano obezvrjeđujete na ovakve načine, to posljedično može biti uzrok nasilja nad ženama jer onoga, koga se smatra bezvrijednim, lako se može udariti i zlostavljati.
Kakav je položaj žena u hrvatskoj politici?
Dugi niz godina bio je loš, ali i to se popravlja. Situacija je takva da žene u visoku politiku jedino možete ugurati silom, ne zato što one to ne bi htjele, već zato što su u političkim strankama okolnosti posložene tako da se muškarcima uvijek daje prednost. Stranke se tome mogu suprotstaviti na način da u svojim dokumentima propišu obavezu da na izbornim listama naizmjenično budu muškarci i žene. To se zove zip-model. To je ujedno najpravedniji način kako da na izborima uđe, npr. u parlament, podjednak broj muškaraca i žena. Taj model zasada primjenjuje samo SDP i bilo bi odlično kada bi to primijenile i sve druge stranke i dale priliku ženama da sudjeluju u političkom životu. Zahvaljujući SDP-ovom zip-modelu, u ovom je mandatu u Hrvatskom saboru oko 32% žena dok je, primjerice, u prošlom mandatu bilo jedva 20%. Društva, koja ne daju ženama priliku da budu na rukovodećim pozicijama, puno gube. Istraživanja su pokazala da su tvrtke kojima su na čelu žene jednako uspješne, ako ne i uspješnije nego one gdje su to muškarci. Žene umiju biti vrhunske političarke (Angela Merkel je upravo takav primjer) i, uostalom, nepravedno je da žene u Hrvatskoj, u većem postotku nego muškarci, stječu visoku naobrazbu, a kasnije zauzimaju niže pozicije.
Smatrate li da je teško biti političarka?
Da, smatram da je to teško i da se žene teško odlučuju na bavljenje politikom zato što u svakodnevnom životu imaju toliko obaveza da ono malo slobodnog vremena koje imaju ne žele pokloniti političkom djelovanju. Posao, neplaćeni kućni rad, briga o djeci i najčešće o starijim članovima obitelji – sve su to uglavnom obveze žena.
Kako komentirate izjave predsjednika Republike Hrvatske u posljednje vrijeme, posebno one kada govori o ženama i seksualnom uznemiravanju?
Smatram ih neprimjerenima u svakom pogledu, a kada ih izgovara predsjednik države, onda one postanu i vrlo štetne. Predsjednik bi u svojim izjavama morao nastojati slati poruke kojima se u društvu suzbija nasilje, a ne relativizirati i kategorizirati žrtve prema njihovu socijalnom statusu. Svaka žena može biti žrtva nasilnika, a ako ste nakon njegovih izjava čitali komentare čitatelja, mogli ste ostati zgroženi činjenicom koliko je osoba sklonije mizoginiji i nasilju podignuo.
Stjecao se dojam da su oni jedva dočekali predsjednikovo povlađivanje njihovim stavovima i to je vrlo loše. Na kraju mi dopustite da vas mlade upoznam s jednim novim izrazom koji polako ulazi u jezik, a to je mansplaining. Radi se o izrazu koji definira situaciju koju smo sve doživjele, a to je kada muškarci pokroviteljski prekidaju žene u govoru kako bi im rastumačili da oni o nečemu znaju više i bolje te da su upućeniji. To je nešto što se vrlo često događa i to je nešto što naš predsjednik nerijetko čini sa svoje pozicije.
Što moramo napraviti da se položaj žena u društvu popravi?
Obrazovati i obrazovati djecu od najranije dobi o tome da smo svi jednaki i ravnopravni, ukazivati na štetnost rodnih stereotipa, što znači da još od vrtića nećemo dijeliti uloge putem prihvatljivih igara za djevojčice i dječake. To je dugotrajan put, ali će dati efekta. Kod odraslih kod kojih se svjetonazor teško mijenja treba aktivirati javnu osudu seksističkog ponašanja pa će na taj način i samo društvo postati osjetljivije.
Hela Marinković, 4.b