Crvena ruža

Crvena ruža u jarku. 

I lijep, vjetrovit dan. 

Pogrbljenih ramena 

i spuštene glave 

stopu pred stopu

korača.

U zapetljanoj, crvenoj kosi vjetar

miluje pjegavo lice

zamrljano suzama, 

ruka umrljana krvlju guši jecaje. 

Oštro ulijevo 

pa ravno naprijed

mahovinom prekrit grob. 

Premalen. 

„Donijela sam ti ružu. 

Ne brini, krv je od trnja.“ 

Neželjena sjećanja.

Tjeskoba. 

Strah.

„Da ti malo čitam?

Leći ću ovdje.“

Vlati meke poput baršuna. 

Gusta trava, dubok san. 

Nježan šapat uspavanke

I utjeha žalosne vrbe. 

U dubokom hladu isprepliće korijenje

s tankim prstima 

grleći ih.

Jana Ajduković, 2.e

Published
Categorized as LiDraNo